Josip Gavran

Badnja večer je za mene uvijek bila užasno teška. Mama sve one svoje prekrasne kolače lijepo poslaže na škrinju, baš na onu pored koje sam morao proći kako bih došao do svoje sobe. Čupavci su ključan dio te postave, ne sjećam se obiteljskog okupljanja bez njih. Mrzio sam tu tradiciju kao mali, nikako mi nije imala smisla. Molio sam Boga da svaki idući treptaj oka čarobno donese svjetlo dana na prozor moje sobe, ne bih li potrčao do te, tada meni "čarobne" škrinje. Mogu vam samo reći da me Bog i nije baš doživljavao...Zato sam ja mami sada uzvratio, napravio sam čupavce kojima ona ne može odoljeti!