marinirani

Inćun je uvijek imao posebno mjesto i u moru, i u mreži, i u brodu, i u kuhinji, sva ljepota morskih dubina otkrivala se u njegovom snažnom, a opet topljivom mesu! Naravno kao u svakoj štoriji i u ovoj o mora biti malo gorčine. Za razliku od srdele, inćun vjerojatno zbog razočaranja i ljutnje što zadnja svjetlost koju je vidio nije bila svjetlost ljubavi, u svojoj utrobi odmah iza škrga ima malu kesu koja drži svu gorčinu i ljutnju dubokih mora. Zato prilikom pripreme sve ricete o inćunima počinju njezinim i uklanjanjem utrobe. Ovo vrime je idealno da kušamo inćune marinirane u kvasini s našim autohtonim biljem ili skuvane u limunovom soku kako su to radili naši stari da se riba sačuva od propadanja. Možete dodati i nešto svoje jer gastronomija nije Sveto pismo. Inćune ovako ne pravimo zbog potrebe jer danas imamo hladnjake i druga čuda, već iz pukog gušta!