Prema receptu gospođe Snježane Radonić iz Vrgorca, na samom početku pripreme se iz grožđa istisne oko pet litara soka. Obično se kombinira grožđe više crnih i bijelih sorti kojega ima mnogo u Vrgorskoj krajini.
Taj sok se ukuhava dok se njegova količina prepolovi uslijed isparavanja.
U tih 2.5 litara dodaje se 30 dekagrama badema i oraha te desetak dekagrama suhog grožđa ili grožđica. Bademi i orasi u komadu su važan detalj, ne samo zbog bogatstva okusa već i jer lijepo izgledaju tijekom rezanja ćuptera nožem.
Nakon toga, u smjesu ukuhanog soka, badema, oraha i grožđa dodaje se 1.5 kilogram pšeničnog brašna. Dok se brašno dodaje, treba miješati smjesu dok se ne stvrdne kako bi sušenje bilo kraće.
Nakon što je smjesa dovoljno tvrda, ulijeva ju se u drvene kalupe jer je iz njih nakon sušenja puno lakše odvojiti kolač. Moguće je koristiti i metalne tepsije.
Kalupe je prethodno trebalo dobro prekriti brašnom, kako se ćupter ne bi previše lijepio. Nakon toga kreće sušenje.
Ćupter se u kalupu ostavlja na otvorenom, na buri i suncu i dva dana suši u kalupu, a potom ga se izreže u komade u obliku kocki.
Nakon toga kolač se obično čuva u kutiji kojoj su stranice zatvorene mrežom, a koja se u Vrgorcu naziva mačkadur i tu stoji dva mjeseca. Nakon toga ga se može konzumirati.