inćuni

Pissaladiere ili tart s lukom, maslinama i inćunima specijalitet je s juga Francuske koji je jednako ukusan topao i hladan. Želite li skratiti vrijeme pripreme umjesto tijesta s kvascem poslužit će i gotovo lisnato tijesto.

Ovaj pikantni sirni namaz klasik je austrijske, mađarske i slovačke kuhinje. Lako ga možete pripremiti doma, u doslovno 10 minuta. Možete koristiti ovčji ili kozji sir, kvark ili obični svježi sir. Savršeno se slaže s raženim kruhom uz malo svježeg vlasca.

Inćun je uvijek imao posebno mjesto i u moru, i u mreži, i u brodu, i u kuhinji, sva ljepota morskih dubina otkrivala se u njegovom snažnom, a opet topljivom mesu! Naravno kao u svakoj štoriji i u ovoj o mora biti malo gorčine. Za razliku od srdele, inćun vjerojatno zbog razočaranja i ljutnje što zadnja svjetlost koju je vidio nije bila svjetlost ljubavi, u svojoj utrobi odmah iza škrga ima malu kesu koja drži svu gorčinu i ljutnju dubokih mora. Zato prilikom pripreme sve ricete o inćunima počinju njezinim i uklanjanjem utrobe. Ovo vrime je idealno da kušamo inćune marinirane u kvasini s našim autohtonim biljem ili skuvane u limunovom soku kako su to radili naši stari da se riba sačuva od propadanja. Možete dodati i nešto svoje jer gastronomija nije Sveto pismo. Inćune ovako ne pravimo zbog potrebe jer danas imamo hladnjake i druga čuda, već iz pukog gušta!